U davna vremena, kada je svijet bio još mlad, ljudi i životinje su živjeli u skladu jedni s drugima. Jedan čovjek, po imenu Mijo, bio je poznat po svojoj velikoj ljubavi prema prirodi i svim živim stvorenjima. On je uvijek bio spreman pomoći onima koji su u potrebi.

Međutim, nije prošlo dugo vremena, a ljudi iz sela su počeli govoriti da Mijo troši svoje vrijeme na nepotrebne stvari. "Zašto se on brine o medvjedu kao da je čovjek?" pitali su. Mijo nije obraćao pozornost na te gluposti, ali je osjetio kako ljudi postaju sve neprijazniji prema njemu.

Kada su plamenovi ugašeni, ljudi su vidjeli Meda kako izlazi iz kuće sa Mijom u naručima. Bili su šokirani što medvjed ima takvu snagu i hrabrost.

Jednog dana, dok je Mijo bio u šumi, spasio je mladunčeta medvjeda čija je majka bila ubijena od strane velikog lovca. Mijo je odlučio uzeti mladunčeta u svoju kuću i njegovati ga kao svoje dijete. Davao mu je ime Medo i učio ga je svemu što je znao.

Bože, koji je sve vidio, odlučio je nagraditi Meda i njegovu vjernost prema Miju. On je Meda pretvorio u zaštitnika šume i svih živih bića u njoj. Od tada, medvjedi su postali zaštitnici prirode i simboli snage i vjernosti.